Svatko dobrog srca bar jednom u životu je sanjao biti junak koji će spasiti grad, kraj, domovinu od zla koje se nadvilo nad njim!
U stvarnosti to je bilo jako teško ostvarivo možda i nemoguće (većina ljudi želi živjeti neki miran siguran život što većinom prouzroči suprotno jer elite tada nemaju opozicije…) , te zbog toga 80-tih informatička , glazbena, filmska industrija posebno sa Zapada ponudila je svijetu nekakav osjećaj sna u kojem se sve može ostvariti.
Zamislite i postajete:
– dio hrabre tinejdžerske družine koja spašava mali grad od rasprodaje i raseljenja
– ekipa odmetnika koja u svemiru donosi potreban balans i mir
– mladi inovator koji iz garaže pobjeđuje u velikoj utrci protiv korporacija
– pjevač koji nastupom, stilom osvaja i nadahnjuje cijeli svijet
– žena koja hvata nemoguću vezu, upoznaje muškarca snova, nadahnjuje ga i rješava svoje probleme, ljubav pobjeđuje…
– veliki gejmer, programer koji vraća informatičku tvrtku na put služenja čovječanstvu
…
Sve se činilo ostvarivo samo otvorite vrata Hollywooda, MTV-a, Silicijske doline u nastajanju i ta čarobna obmanjujuća zraka nade će Vas začarati i uvjeriti da postoji neko mjesto i “san” u kojem dobro pobjeđuje zlo, u kojem nada se budi i živi, u kojem istinske vrijednosti su ono važno što čovjeka, glavnog junaka bez obzira na njegov strah od neuspjeha čine boljim i hrabrijim!
ISTINA JE DRUGAČIJA ALI KOGA BRIGA…
Kako je lako ljude bilo prevariti. Iza fasade uspjeha, dobrote, borbe za pravdom krio se polagani ali siguran dolazak nadolazećeg poretka u kojem se nazirala prevlast tehnokratskog društva. Već tada su nadolazeće informatičke korporacije i kreatori „modernog „ svijeta imali zamisao o posve drugačijem društvu, društvu u kojem banke, političari, mediji imaju daleko veću moć nego ikada nad običnim čovjekom, a obični čovjek je samo brojka, rob sistema.
Socijalne mreže, chat sobe, pametni telefoni, online igre koje su nastajale, umjesto da su spojile ljude, one su ih vremenom sve više razdvajale i odvajale od stvarnog svijeta. Ogroman broj ljudi danas je jednostavno pretvoren u moderne robote koji stav i mišljenje skrivaju (u biti niti ga imaju) i ne izražavaju kako ne bi bili prozvani od strane okoline, vlastodržaca, autoriteta i medija.
Izgubiti svoje JA , dostojanstvo je po meni najgori oblik raspadanja modernog čovjeka.
Kada sa odmakom pogledam to vrijeme, smatram kako su nas nekako morali kupiti, a 80-te i 90-te su bile godine koje su to itekako nudile. Nevjerojatan i znakovit je pad morala, nade u bolji svijet nakon tih godina. Možda je to bilo zbog raspada komunističkog bloka te se više pobjednička strana nije morala skrivati i pretvarati, a možda su pohlepa, zavist, (pokretač kapitalističkog svijeta…) jednostavno oštetile dušu ljudi.
Ne bih znao , ali iskreno i sam još danas ne mogu vjerovati u što se izrodio svijet koji je ipak putem gore navedenih industrija prije nudio daleko više nade i vjere u bolje sutra!
Toliko informatičkih, medijskih alata danas imamo koji bi trebali služiti čovjeku i olakšavati mu život, a ti alati pod krinkom lažne slobode i demokracije ustvari porobljavaju ljude moralno , financijski , duhovno… Oni informatički alati koji se tome suprotstave bivaju medijski i financijski šikanirani od strane banaka, medija, sistema i loših, zlih vladajućih ljudi.
ZAŠTO DOBRU STARU PRIČU NE POKUŠATI PRETVORITI U STVARNOST
Osobno zadnjih godina sam toliko čuo , doživio i vidio loših priča te se nekada zapitam: Zar ljudi ne žele neku dobru priču , žele se nečim dobrim hraniti kako bi dobivali silno potrebnu energiju koja će ih spojiti i s kojom će razoriti ovaj loši sistem.
Gospodo ljudi , prava ljubav bez prebrojavanja materijalnih stvari čovjeka oplemenjuje, čini boljim , istinsko znanstveno nadahnuće može dovesti do velikih otkrića i pomiriti, unaprijediti, ujediniti čovječanstvo, zajedničko djelovanje na rješavanju problema može stvoriti jedne velike snove koji su teško uništivi i koliko god se varali, lagali izrazito važni za stvaranje budućnosti.
Dovraga dosta puta se zapitam:
Zar smo to zaboravili , uništili , zatvorili u podrum , zaključali i bacili ključ?
Zar smo toliko postali sami sebi bitni ?
Gdje se tolika današnja ogromna pohlepa i zavist stvorila?
Što nam je tehnologija uradila?
Pogledaš društvene mreže, medije, sve ti postane jasnije. Kao informatičar se čak štoviše naježiš koliko je baš ta grana utjecala na ljude.
Naslikavanje pred ogledalom s novim mobitelom, slike hrane, prežderavanja, novi skupi skin nekog virtualnog heroja, vapaj za skupim autom, nakitom , odjećom kojim će biti prepoznati u društvu i još važnije u virtualnoj stvarnosti.
Informatička, glazbena , filmska industrija doslovno je nakon devedesetih iskorištena protiv čovjeka i nažalost sami ljudi su zbog sitnih blagodati bespogovorno na to pristali.
Zato i je danas većini ljudi toliko teško se usprotiviti ovoj “pandemiji” , trulom sistemu, upravljanim medijima. Kupljeni i ucijenjeni u strahu kako će i ovo malo blagodati izgubiti ljudi su se odrekli slobode, stava, najvažnije snova i time otvorili vrata lošem sistemu. Sama informatička korporativna industrija je priznala kako posebno u zadnje vrijeme svojim ograničenjima, dopuštanjem konstantnog trolanja, nametanjem trendova i “istina” urušava društvo koje se pretvara u pravo informatičko bojno polje, a ljudske frustracije sve više nadilaze znanje i umijeće moderatora, te ti poslovi postaju jedni od najstresnijih poslova u novijoj ljudskoj povijesti.
Možda jeste nam prodavana magla , ali sve te stare dobre priče i posebno entuzijazam kod stvaranja informatičke industrije je bio lijep, dobar , treba ga vratiti, poslati poruku zaista je vrijeme za “party” protiv tiranije korporacija i elita koji će obraniti ljudske vrijednosti i dovesti svijet u neku ravnotežu. Ako se to ne dogodi zazivati će obični ljudi sve sile da im pomognu , a pomoći normalno neće biti…
Leave a Reply