MORAM TO IMATI!
Rano jutro, red ispred informatičke trgovine se povećava ogromnom brzinom. U nevjerici vidim kako su mnogi zauzeli mjesta, a neki čak kampirali cijelu noć. Novi ultracool pametni telefon koji po najavama medija tuče sve ostale mobitele sa svojim supersoničnim čipom duplo bržim od konkurencije , a kamera i dodaci rastapaju srca najvećih influencera-ica. Nije ni čudo što se osim informatičkih frikova mogu vidjeti razne zvijezde iz sporta, medija , kulture koji su spremni raširiti svoj “tanki” novčanik i kupiti ono što ih čini sretnim! Neki nezadovoljno komentiraju kako su političari, tajkuni i njihova djeca opet dobili prioritet preko reda i nekim čudom se opskrbljuju novom zvijeri. Oh kakve li nepravde, moći će pokazati svoj uređaj i sugerirati uspjeh u životu, a što smo mi osuđeni na čekanje i biti drugi. Zar i kada smo spremni dati svoj bubreg nismo prvi!? Ipak osjećaj zadovoljstva što ću ga imati među prvim je mjerljiv s najvećim uzbuđenjima u životu.
Ovaj izmišljeni događaj je opis stanja informatičkog društva zadnjih desetak (ako ne i dosta više…) godina posebno prije koronakrize i polaganog pada standarda stanovništva. Konzumerizam je preuzeo sve pore društva , a najviše se osjetio u računalnoj tehnologiji i to posebno u vidu gadgeta, pametnih telefona, prijenosnih i gejmerskih računala…
Naslikavanja pred ogledalom (posebno izraženo kod žena…) s poznatim uređajem , pametnim telefonom…
Beskrajna prepucavanja o najboljem uređaju među populacijom
Pljuvanje po jeftinijoj alternativi i konkurenciji (normalno da nisi sposoban kupiti pravu pilu pa se zadovoljavaš sa tim šrotom…)
Omalovažavanje realnog sagledavanja stvari i potrebite kupnje
…
Svemu tome kumovale su izrazito informatičke recenzije koje su vrlo neobjektivno sagledavale mnoge uređaje zbog različitih utjecaja i interesa.
NE KRITIZIRAJ – INAČE!
Kritika je jedna od najvažnijih osnova zdravog društva. Nažalost kako vidimo moderno društvo je u fazi raspadanja, totalne dekadencije i sve je manje prave kvalitetne kulturne kritike. Još gore je u računalnoj industriji. Informatičke korporacije su postale prejake s ogromnom količinom društvenog utjecaja, mogućnosti neometane cenzure (Facebook, Google, YouTube,TikTok…) i nadasve zavođenja straha uslijed “neopravdane” kritike nekog odvažnog novinara.
Stavite se u kožu popularnih YouTube-ra koji su kritikom nekog proizvoda si ugrozili egzistenciju , te im je zatim od strane velikih korporacija zabranjeno recenziranje njihovih proizvoda. Doslovno su preko noći uklonjeni nepodobni , buntovni novinari i informatičkom novinarskom scenom je ovladalo sluganstvo, podilaženje i nadasve kolektivna amnezija na bilo kakav veliki propust neke korporacije posebno zapadne jer kako bi rekli mi smo danas Zapad i zna se tko su gazde na Zapadu. Šuti i radi , nije na tebi kritizirati nešto nepogrešivo…
Koliko je to daleko otišlo govori zadnji primjer vrlo loše urađenog iPAD Aira (moguće nedostatak sirovina za „kućište” uređaja…) koji je vrlo krhak u rukama kupca. I dok su se kupci izrazito žalili na društvenim mrežama
, niti jedan informatički medij nije se usudio testirati kvalitetu i robusnost uređaja , već su se odlučili dodvoriti gazdama smiješno ulizivačkim tekstovima. Tipičan tekst modernog informatičkog novinarstva
puno više govori o „novinarima” nego o samom uređaju.
Zar bi trebali si izbiti novac od reklama i besplatnog prava na testiranje uređaja, komponenti Applea , Samsunga, Intela, AMD-a, nVIDIE, Xiaomija, Huaweija… Ne uredništvo odlučuje radije pognuti glavu i napisati tipično nerealan hvalisavi tekst o nekom novom uređaju velike korporacije. Tako dolazimo do apsurda, bez kritike kupac više nema pravu informaciju što su prednosti i mane uređaja (koji normalno svi imaju…), a novinari su ustvari postali ne kritičari novih uređaja već najveći promotori korporacija ne analizirajući je li njihov uređaj dobar ili ne!
ZELENA LAŽ – DOK SE PROMOVIRAJU BESPOTREBNE KUPNJE
Danas priča o zelenoj energiji iskače iz svakog kutka nekog medija , obasipajući ljude mnogo puta lažnom brigom za očuvanje Zemlje. Informatički mediji u tome prednjače zbog jednostavnih razloga veće zarade njih , korporacija i hranjenja ogromnog zelenog birokratskog aparata.
I dok potrošnja struje prosječnog multimedijalnog računala jako raste te napajanja od prosječnih 500 Wata uopće više nisu dovoljna za kvalitetan rad dotle imamo slučaj kako se tvrtke natječu koja će više promovirati zelenu priču.Uzmemo li u obzir kako sve više se promiče stalna kupnja svake godine novog mobitela, računala, laptopa dolazimo do vrlo opasnog gomilanja informatičkog otpada i nevjerojatne potražnje za rijetkim metalima koji čine srce , baterije i periferiju računala, pametnih telefona … Mnogo puta te kupnje su posve neopravdane od strane kupaca , ali začarani propagandom medija, informatičkih savjetnika ljudi se odlučuju na „moderniziranje” sustava.
Licemjerje na kvadrat, baš industrija koja promiče zelenu energiju, zdrav život najviše danas stvara smeća i nekontroliranom esplotacijom rijetkih metala doslovno razara prirodu i planet Zemlju.
Dovoljno je pogledati koliko treba odlomiti zemlje uz ogromnu količinu vode kod npr. eksploatacije litija, a o plaćama ljudi koji rade kopanje posebno u Africi bolje ne pričati. Svi ti “zabrinuti” bogati elitaši za siromašne u Africi preko svojih korporacija doslovno siromaše ljude i oduzimaju im budućnost (uskraćuju školovanje, stvaraju glad, ratove i podjele…), a u istom trenutku doniraju siromašne i puni brige šalju svoju djecu na humanitarne, zelene akcije koje većinom završavaju ogromnom korupcijom i kriminalom.
Kako zaustaviti bespotrebnu kupnju koja se toliko promovira posebno u modernom svijetu!?
Zapitajte se TREBA LI MI TO ILI NE!?
Odgovor će mnogo puta biti , uopće mi ne treba!
Zašto mijenjati solidno računalo staro nekoliko godina ako nema potrebe za većom brzinom?
Zašto dobro podešenu mrežu ponovno kreirati s novim računalima na novijem operativnom sistemu koji je još pun bugova i u startu će Vam poslovno priskrbiti probleme i moguće veće financijske minuse?
Zar je potrebno pratiti svaki novi model nekog omiljenog flagship mobitela i gubiti vrijeme na ponovna instaliranja i prebacivanja važnih datoteka!
Koliko mi je potreban veliki televizor u sobi u kojoj ga pravilno neću moći gledati, čak štoviše zbog blizine ogromnog ekrana stradavati će vid čovjeka?
Sva ova i mnoga druga slična pitanja imaju odgovore koje bi trebali ponuditi i informatički mediji , ali nažalost zbog mirisa love oni to ne rade, nego suprotno zagovaraju stalnu kupnju i potrošnju. Obasuti smo zelenom laži koju samo mi ljudi možemo zaustaviti.
IMA LI OVOME KRAJA I VRAĆANJA PRAVOG INFORMATIČKOG NOVINARSTVA?
Iskreno govoreći u današnjem sistemu NEMA!
Informatički mediji, popularni računalni influenceri toliko zauzeti zgrtanjem novca su zaboravili na prvo pravilo informatike kako bi ona trebala služiti čovječanstvu. Količina tzv. vijesti , senzacionalnih najava novog hardwarea, promicanja svjetske agende koja nekada nema veze sa informatikom (npr. COVID i cijepljenje…) je toliko narasla da „prosvijetljenom“ čitatelju postaje mučno čitati mnoge u biti prepisane ili naređene tekstove. Mnogi časopisi i mediji su izgubili na kredibilitetu , a time i čitanost (rado bi ja i danas kupio neku tiskanu verziju dobrog informatičkog časopisa, samo tamo nema ništa vrijednog za čitati na njihove početke…) te im je preostalo količinom vijesti i ulagivanjem korporacijama, vlasti nadoknaditi izgubljeno zanimanje za lijepim tekstovima koji su ih nekada možda i krasili.
Nažalost sve to zaustavlja pravi razvoj informatike pretvarajući informatičko novinarstvo u polugu korporacija. Pitam se imaju li novinari i influenceri nekada savjesti ili su se pretvorili u Borgove koji bespogovorno prenose naredbe odozgora. Odgovor se sam nudi , a crvenilo na licima onih koji bi trebali braniti informatičku budućnost ne vidim što me iskreno zabrinjava zbog budućnosti čovječanstva!
Leave a Reply