CYBER RATOVANJE
2007 godine Izrael vrši napad na vojna postrojenja u Siriji. U akciji Operativni voćnjak izraelski vojni zrakoplovi neometano izvršili su bombardiranje uslijed prethodnog djelovanja cyber napada na sirijski sustav protuzračne obrane koji je izbrisao slike na radaru dolaznih zrakoplova omogućujući nesmetano djelovanje i bijeg izraelskih zrakoplova.
2010 godine računalni crv Stuxnet napada iranski nuklearni program ciljajući kontrolere za automatizaciju elektromehaničkih procesa poput onih koji se koriste za kontrolu strojeva i industrijskih procesa uključujući centrifuge za odvajanje nuklearnog materijala. Uspijeva napraviti ogromnu štetu srećom s ne razornim posljedicama za stanovništvo Irana.
Stuxnet je vrlo sofisticiran programčić koji cilja računala koja koriste Microsoft Windows sustav i mreže i koliko god netko negirao ovaj program je direktno napravljen od neke američke ili izraelske tajne agencije.
Ovi otvoreni cyber napadi na protuzračnu obranu neke države, te kasnije računalnog crva na važan objekt je dao nam svima do znanja kako ulazimo u vrijeme cyber i kibernetičkog ratovanja u kojima vlade koriste računala, mreže i napadaju sve od infrastrukture, operativnih sistema do društvenih mreža , a posljedice napada mogu biti vrlo štetne za stanovništvo i gospodarstvo neke države.
Shvaćajući razinu mogućnosti cyber ratovanja sve jače zemlje su ubrzale provođenja mjera predostrožnosti. Tako su na snagu počele stupati mjere:
- restrikcije i zabrane određenih programa, društvenih mreža
- mjere povećanog nadzora stanovništva
- pripreme na mogućnost isključenja mreže neke države s današnjeg interneta
- blokiranje vijesti (za određen dio svijeta…) , komentara i nametanje mišljenja putem medija na internetu
koje nažalost internet pretvaraju u mjesto s granicama.
Da li je to rješenje?
Za ovakav podijeljeni svijet koji se nalazi na rubu stalnih ekscesa i mogućeg većeg rata JE, ali nažalost time ljudi gube mogućnosti komuniciranja , razmjenjivanja mišljenja i kultura, građenja tolerancije i mira.
Tko pobjeđuje , a tko gubi?
Pobjeđuju veliki igrači koji i danas vladaju svijetom (povećat će se sustav nadziranja ljudi…), a gube mali ljudi. Oni tada posjeduju puno manju moć da spriječe ili bar upozore na nerazumne odluke svoje vlade i predsjednika.
U cyber ratovanju nema iznimke, svi bivaju napadnuti jer ljudski životi su danas usko povezani s internetom , a infrastrukturu je više nemoguće zamisliti bez interneta.
Ako je Vaša dnevna rutina pregledavanje vijesti, obavijesti, poruka putem mobitela i računala, korištenje kreditne kartice za kupovinu putne karte (avion, vlak, autobus…), kupovanje par sitnica preko AliExpressa, eBaya, rezerviranje smještaja preko Booking ili Airbnb-a, komentiranje aktualne situacije u svijetu i zemlji putem društvene mreže, te navečer zajedničko gledanje neke Netflix serije tada ste itekako izloženi mogućem cyber ratovanju, posebno onom najblažem obliku. Bez svega ovog se može (iako priznajem jako teško…) , ali ljudi su toliko naviknuli na komfor, otvoren cijeli svijet i internet te mnogo puta gube razum i budu ljuti kada nemaju pristup internetu na nekoliko sati. Napad na sam internet kao medij je još i manji problem , veći problem je kada neka država odluči napasti putem interneta infrastrukturu neke države ili neki važan objekt. Sigurno je da postoje danas usavršene vrste Stuxneta koje samo čekaju zapovijed kojom bi se pokušalo napasti suprotnu stranu.
Kako bivši direktor NSA (national security agency – američka tajna služba koja ima zadatak nadzirati elektronske aktivnosti svijeta…) Dan Coats
kaže Rusija , Kina bez problema mogu napasti kritične dijelove američke elektroenergetske i informatičke infrastrukture dok aktualni Iran koji je ipak puno manja informatička sila u tjedan dana može srušiti mrežu neke velike korporacije. Kada on to kaže uvjeren sam SAD može isto, vrlo moguće i više.
CYBER NAPAD NA POJEDINCA
Druga vrsta cyber ratovanja je napad neke države na osobu kao pojedinca. U ovo elektroničko vrijeme to Vam može značiti , blokiranje računa i kartica , krađa osobnih podataka ,onemogućavanje pristupa internetu ili čak totalni progon pojedinca.
Svojevremeno smo imali priliku vidjeti Marka Zuckerberga kako je prelijepio kameru na svom laptopu , a isto je radio Snowden.
Postavlja se pitanje zar je moguće dogurati toliko duboko i stvoriti toliki strah kod ljudi posebno onih koji rade na višim položajima? Itekako jer u cyber ratovanju kada se napada pojedinca prva i osnovna stvar je uništiti privatnost, te stvoriti ogroman strah pod kojim pojedinac ne može normalno djelovati kao osoba.
Kada je pojedinac izložen cyber napadu od strane neke tajne službe jake države šanse kako će se uspješno obraniti su doslovno minimalne. Pod prismotrom je vaš svaki korak , svaki klik na internetu ,svaka napisana, izgovorena riječ i dovoljno je samo ući u konstantu raspravu s organiziranim linčom na društvenim mrežama kako bi Vas se diskreditiralo. Čovjek sam protiv svih ne može dobiti tu bitku (možda neki junak u filmovima , u stvarnosti ne…) i tada je bolje kratko , jasno iznijeti svoje stavove i odmoriti se od interneta, mobitela, računala. U suprotnom pod pritiskom internet okoline i društva mnogo puta čovjek pukne čitajući tekstove, komentare i reagirajući na svaku izmišljenu laž.
Nekada su postupci države opravdani (diskreditiranje terorista, kriminalaca, raskrinkavanje korupcije…), ali većinom su neopravdani (uništenje političkih, poslovnih protivnika, zaustavljanje malog čovjeka u potrazi za pravdom…) i vrlo opasni po društvo. Stvara se strah , nelagoda , nepovjerenje a tada ljudi se okreću sarkazmu, apatiji i bijegu od stvarnosti. Podsjeća Vas na Balkan. Ma ne.
Možda bi ovdje svaka država trebala donijeti zakone koji će štititi pojedinca , ali kako kada je u interesu svake države danas nadzirati stanovništvo putem interneta od Zapada do Istoka, od sela do gradova od beznačajnog youtubera do vrhunskog profesora na fakultetu. Nitko nama nekada nije kriv što pretjerujemo , svoju privatnost na pladnju predajemo korporacijama , bespotrebno linkajući baš svaki događaj iz svog privatnog života zbog želje za što više pažnje. Ah što radi želja za pažnjom i slavom!
CYBER SIGURNOST
Na sve ovo postoji obrana u nekoj mjeri i stalno se radi na poboljšanju sigurnosti , jer nitko ne želi biti izložen ovome , dok normalno kod suprotne strane se traže slabosti kako lakše i učinkovitije udariti prvi. Već danas cyber stručnjaci (za sigurnost …) , hackeri su postali među najtraženijim ljudima u informatičkoj industriji , a pridobiti ih žele svi od države, korporacija do ekstra bogatih pojedinaca. Njihova primanja debelo prelaze plaće boljih programera što dovoljno govori koliko su važni, a na konferencijama pokazuju nevjerojatne stvari što mogu pomoću računala raditi.
Nažalost nekada je vrlo opasno javno komentirati neke stvari iz cyber sigurnosti , a mnogi hackeri su to čak platili svojim životima. Najpoznatiji slučaj je računalnog maga Aaron Swartza tvorca RSS-a i Reddita
koji je na sajmu informatike u Las Vegasu otvorio bankomat, a zatim najavio ukazivanje na ogromne sigurnosne probleme u medicinskom svijetu, te mogućnost pomoću laptopa zaustavljanja rada pacemakera. Prije te zadnje senzacionalne prezentacije nažalost čovjek je nađen mrtav u svom stanu u New Yorku gdje se po izvješću policije ubio.
Kako obični ljudi mogu djelovati i povećati svoju cyber sigurnost uslijed cyber napada ili čak cyber rata?
- Obavezno na računalima koristiti neki kvalitetan antivirus
- Ne otvarati nepoznate e-mail-ove posebno s datotekama
- Ponekad koristiti alternativne sigurnije web browsere kao Epic za osjetljiva pretraživanja
- Koristiti za osjetljivije privatne stvari posebne programe za komunikaciju kao Telegram
- Malo manje se oslanjati na pohranjivanje važnih (za koje želite privatnost…) podataka u oblaku ili nekom računalu koji ima pristup internetu
Kažete toga kod nas nema , nažalost itekako ima i naša država štiti svoje interese ,dobre ili po meni većinom loše ne bih posebno razlagao i mi smo pod udarom jačih igrača – sve je to geopolitika koja je usko povezana za informatikom, internetom.
Npr. znam kako su moji tekstovi s jednog nekada odličnog site-a (pollitika.com) otišli u nepovrat zato što sam vjerovao u poštenje pojedinca i zaštitu same države. Arhiva od kojih 10000 korisnika doslovno je preko noći nestala , a gospodin koji je sve vodio napravio se blesav i ne šalje ljudima arhivu. Njegovo pravo iako se u mojim očima do beskraja diskreditirao. Što vrijedi kada su jedan mali cyber rat određeni ljudi u Hrvatskoj dobili i kvalitetnu raspravu na jednom internet site-u ugasili kako mi se čini za sva vremena.
Cyber ratovi (mnogo puta to su i psihološki ratovi putem interneta…) se danas stalno odvijaju diljem svijeta. Tko ima ozbiljniju tvrtku ili važan posao vezan za računala i internet ozbiljno mora razmisliti o cyber sigurnosti i alternativi u slučaju cyber napada inače će biti osuđen na nemoguć pristup svojim podacima u nekom trenutku.
Leave a Reply