VINKOVCI – LOGOR STRAHA I IZGUBLJENE NADE!

VINKOVCI – LOGOR STRAHA I IZGUBLJENE NADE

Dragi Vinkovčani, Vinkovčanke!

Iskreno sam za ovih lokalnih izbora ljudima želio ponuditi nadu. Okupiti ljude, narod , omogućiti im djelovanje, pravi rad u gradskoj vijećnici kako bi se glas protiv nepravde, korupcije, nepotizma , uništenih snova i nadanja kulturno čuo! Vratiti vjeru u sebe, kraj, dobro, je najljepše što čovjek može ponuditi kroz život, biti pisac novih stranica knjige u kojoj će zasjati sunce…

Nisam se bojao ismijavanja , podrugivanja , podmetanja, prijetnji već neuspjeha od buđenja ljudi i grada kako bi se osjećali vrjednijima, boljima od ovih bahatih pijavica koje su ugazile grad. U najboljoj namjeri u startu sam okupio predstavnike tzv. opozicije. Želja: čuti njihove ideje, snove, rješenja je bila velika. Nažalost od većine sam dobio otimanje za mjesto na vrhu liste, stranačku poslušnost, podmetanja, laži, ogovaranja..! Čak i za namještanja prijašnjih glasanja na izborima opozicija zna i sliježe ramenima. Očekivao sam to, ali me iznenadilo da u ni jednom od 5-10 sastanaka ljudi nisu spomenuli rješenja, rad, konkretne ideje.

Zar su se toliko izgubili?

Važnije postalo vlastito dupe, prodaja od grada, budućnosti…?

Egoizam je toliko zavladao ovim uništenim krajem?

Prava radna opozicija uopće je postojala u ovih 35 godina tzv. demokracije?

…

Ne nisam slegnuo ramenima.., nastavih dalje s malom okupljenom ekipom i otvorim meni znane tri velike istine.

LOGOR STRAHA

Grad je odavno postao logor straha. Spominjući pravu nezavisnu listu, ekipu stvarao sam strah kod poznanika, prijatelja, sugrađana, mogućih suradnika.., s vjerojatnim protupitanjima i odgovorima:

Što mu je, opet poludio?

Zar nam treba drmati kavez na kojeg smo se navikli?

Ovdje se ništa ne može promijeniti!

Samo trebam riješiti zaposlenje preko veze svojem djetetu. U slučaju neuspjeha podići ću malo glavu…

Loše je, ali može biti i gore…

Ako misli drugačije slobodno neka ode negdje drugdje…

Neka ih i ne volim, ali ih se bojim…

S odmakom vremena strah kod ljudi postaje veći, a okupljena ekipa za nezavisnu listu labilnija. Čast velika hrabrim iznimcima , ipak velika većina građana Vinkovaca je zavisna od ovog bolesnog sistema. Građanski inat, bunt, stav padaju pred neizvjesnošću zar JA ljudima donijeti bolje sutra, riskirati dići glavu iz pijeska? Imat ću problema na poslu, bolje se vratiti u ustaljenu rutinu sitnih prozivanja i pisanja…

PRODANI LJUDI

U vrijeme bivše države pričalo se kako na svaka tri čovjeka dolazi jedan špijun, danas se stanje popravilo na svaka dva čovjeka dolazi jedan cinkaroš, prodani čovjek koji kao najveća ljiga, špija sve prenosi vladajućima, nadređenima, raznim direktorima, čak i tajnim službama u nadi kako će dobiti nekakav plusić u očima uzvišenih. Ovo nije samo slučaj kod HDZ-ovih vojnika , već kod mnogih tzv. aktivista, članova drugih stranaka, poslovnih suradnika. Vinkovačka poštapalica: stranka te prati je potpuna istina. I tzv. opozicija većinom je spremna u niskom startu preuzeti slavno mjesto novog prodanog čovjeka u vijeću, županiji, Saboru, pitanje je samo što vladajući mogu – moraju ponuditi!

I prilikom ove ideje kreiranja nezavisne liste susreo sam se s odredom tih ljudi. Nije bilo živog ili virtualnog mjesta gdje se netko nije potrudio prenositi ideje vladajućima. Cijena mnogih ljudi je mala, ali u tome nije najveća tragedija. Problem je što to prenose na mlade i tako uništavaju bilo kakvu mogućnost promjene na bolje u ovom kraju. Možda se varam – možda ja vidim grad u sivim tonovima, trebam staviti roze naočale kako bih shvatio veliku pogrešku nepotkupljivog čovjeka.

IZGUBLJENA NADA

Posijanim strahom , apatijom ljudi u ovom kraju su izgubili jednog od najvećih graditelja budućnosti – NADU. Toliko očekivanja, a nikakvog pomaka. Nešto nije u redu? Kako se to dogodilo? Tko je kriv? Vlast, korumpirani, prodani ljudi, nepotizam, politika…

Pored svih njih nije loše nekada se pogledati u ogledalo , zapitati se: mogli smo MI nešto bolje napraviti. Duhovno i moralno smo pali jako nisko, a to nas je dovelo do oholosti, nepovjerenja u druge, zajedništvo, istinu, spremnost na rizik za ideju boljeg sutra. Stara grčka poslovica kaže kada nema nade, srce se slomi! I tu dolazimo do surove istine: Vinkovci su izgubili srce i dušu, pretvorili su se u presliku tipičnih podobnih gradova, koji lagano grickaju sami sebe!

Od poznatog buntovnog stava i stila, postali smo beskrvna kopija drugih, ne želeći biti drugačiji od modernog svijeta. Iskreni osmijeh uz glasnu zezanciju se pretvorio u kiseli uglađeni osmijeh šutnje i zlobe.

Vratiti nadu, srce i dušu grada može samo narod grada koji djeluje, nikakvi političari, pojedinci koji Vam se smješkaju sa plakata, prodaju Vam maglu lažnim velikim obećanjima. Kada to shvate građani Vinkovaca tada će imati bolju vlast, uređeniji grad, svjetliju budućnost!

U nadi kako će se to ostvariti u budućnosti: ostavljam kratki program razvoja grada Vinkovaca koji sam napisao za ove izbore. Za sebe mogu reći niti današnji Vinkovci zaslužuje mene, niti ja ovakve Vinkovce!

Branimir Puškarić

Ps. program razvoja grada Vinkovaca https://limewire.com/d/ozvMK#iXnTQ9zQkK